Pero FullHouse interview

 Pero Fullhouse je najpoznatiji hrvatski DJ, veliko i značajno ime klupske scene ujedno i promotor/organizator elektronske plesne glazbe, ključna osoba koja je klupsku scenu podigla na višu razinu još od ranih 90-ih. Gostovao je na najpoznatijim europskim klubovima i festivalima, a na domaćoj sceni ugostio veliki broj velikana svjetske elektronske glazbe što ga čini najuspješnijim DJem sa ovih prostora. 

- Prvo, mit o tome da je Hrvatska nova Ibiza? Da ili ne? 

- Naravno da ne, i to iz više razloga. Prvo, vremenske prilike. Ibiza je znatno južnije i ima puno duži ljetni period. U nas su ove godine kiše počele već iza 20.8. i od tada se izmjenjuje loše i dobro vrijeme. Ali promotorima jako otežavaju rad i zato u tom periodu i nema nekih većih događaja iako je kalendarsko još ljeto. Na Ibizi partiji počinju  već krajem svibnja dok se closing partiji protežu od kraja rujna do sredine listopada. U nas se sezona zadnjih godina malo produžila , od početka srpnja i traje do kraja kolovoza, što je ipak skoro 2 mjeseca kraće nego na Ibizi. 

Osim toga, Ibiza je postala party meka još '80. godina prošlog stoljeća. Mnogi ne znaju da je legendarni klub Amnesia utjecao na razvoj acid house pokreta u UK, a ne obrnuto kako mnogi misle. Dakle, imaju 30 godina iskustva s međunarodnim promotorima i gostima. Iako ni mi ne zaostajemo puno ako gledamo same početke scene, sve donedavno tj s dolaskom stranih festivala nismo imali šarenu, međunarodnu publiku ni velike line upove.  Dakle, sve usporedbe padaju. Ja mislim da Hrvatska mora birati svoj put, graditi svoj imiđ. Trenutno samo na dobrom putu jer je Hrvatska zadnjih par godina po svim izborima broj 1 festivalska zemlja u Europi. 

- Jednom prilikom prošle godine sam naletio na članak o nekom stranom festivalu, pa sam vidio tvoj komentar. Po članku je ispalo da hrvatska nema dobrog festivala, pa si ti stao u obranu naše scene koju si, skoro sam, svojom voljom oblikovao i stvarao na ovim prostorima. Da li je moguće da su počeli medijski ratovi zbog glazbe tj. kulture koja je underground?

- Smetalo me to što se u stranim magazinima spominjala naša scena kao da je počela od pojave upravo tih stranih festivala. Htio sam ukazati da nismo prosvjetljeni domorodci koji su za elektronsku glazbu saznali od stranih promotora. Imamo bogatu povijest. Prvi partiji su se dogodili početkom '90.ih  da bi se krajem '90.ih pojavljivali u stranim magazinima kao "Techno country" sa 30- 40 partija tjedno s najznačajnijim svjetskim DJima. Tako da.... 

 - Može li se od glazbe živjeti i da li čovjek može uistinu uživati i opustiti se u glazbi kada mu "mjesečna plaća" visi nad glavom dok nastupa za DJ pultom? 

- Naravno ako si odabrao da je to ono pravo, naći ćeš načina. Pogledaj u prošlost, od velikih skladatelja do modernih glazbenika. Mnogi od njih su živjeli u teškoj bijedi ali su “ginuli” za glazbu. Međutim danas ljudi komformistički gledaju na umjetnost općenito. Željeli bi biti situirani, osigurani i onda bi kao radili nešto. Imao sam davno  prilike upoznati  jednog DJa koji je par puta svirao i kod mene  jer sam primjetio talent. Međutim, odgojen u materijalističkom duhu razmišljao je naopako. Dok smo redom svi koji smo imali puno manje financija od njega mahnito kupovali ploče pa ako uleti koja svirka on je radio suprotno. Najprije svirka pa ploče. Dakle nije riskirao, a ambicije su bile velike. U ljubavi nema kalkuliranja. Ja sam podigao više puta kredite za koje sam jamčio imovinom da bi isfinancirao događaje s glazbom koju volim. A imam i familiju. Ako to nije underground i ljubav ne znam što je. Glazba zna biti surova, traži puno od čovjeka. Tko se nije spreman predati bolje neka radi nešto drugo

- Ti si na sceni dosta dugo (otkad ja znam da postoji techno i house, a imam skoro 30 godina).
Što znači da si “star”. :-)
Ali i dalje možeš "objasniti" za DJ pultom i podučiti mlađe od sebe. Što je potrebno imati u srcu da bi se DJ našao na tvom mjestu? Da li je ljubav prema elektronici dovoljna ili je potrebno malo ludosti i puno hrabrosti? 

- Iako sam na sceni skoro 25 godina,  tek sad mogu reći da nešto znam. Ima jedna poslovica koja glasi da “Ne vjeruješ DJ-u ispod 40 godina”. Kad si mlad pun si adrenalina, sirov, testosteron udara na sve strane tako da one finese u glazbi ne budu primjećene. To dolazi s godinama slušanja, rada, miksanja. Iako mi je 45, osjećam se u tom pogledu tek na početku puta, imam masu toga za reći i vjerojatno nikad neću stati. Ne možeš napustiti ljubav. U tom pogledu nikad mlađi nisam bio. Mladim DJima uvijek govorim jednu stvar - da budu originalni. Da kopaju, slušaju muziku stalno i na osnovu svojih afiniteta izrade svoj stil. Danas miksanje nije primarno jer većini DJa to mašine rade. Dakle samo glazba i inovativnost. Ok, puštaš s Traktora. Koristi onda i treći i 4. deck, ubaci akapele, loopove, smisli nešto drugačije. Puštati stvar za stvari s tako moćnog alata kao što je Traktor je svetogrđe. Naravno, za to treba napor, vrijeme i hrabrost. Nema veze ako se pogriješi. Greška je ljudska. Nema mi ništa gore nego slušati hermetički miks bez ikakvih anomalija da se može primjetiti da je živo biće iza pulta a ne neki algoritam ugrađen u software. 

Ja sam uvijek riskirao. Možda mi je to zatvorilo neke sigurne luke ali je otvorilo nove. Kad sam bio na vrhuncu i kad sam funky techno učinio velikim na ovim prostorima postalo mi je jasno da ću postati taoc jednog zvuka koji se sve više gubio u samom sebi. Sve su ploče postale iste i nisam se više tako osjećao. Mogao sam ići niz struju i puštati "za ekipu" koja je bila nakačena na taj zvuk ali se više nisam osjećao dobro u tom okreženju i krenuo sam dalje. Nije bilo lako, ali ne valja gledati unazad. Muzika se razvija. Neki su još ostali u '90.im. Ja to poštujem ali ja sam u 2016. 

- Moondance je tvoje “novo dijete”. Kako je nastao projekt? 

- Imam 2 karijere koje se često prožimaju, često nadopunjuju ali su i nerijetko teret jedna drugoj. Sredinom '90.ih sam počeo organizirati događaje da bi negdje mogao puštati. Nije bilo drugog izbora. Bilo je par klanova, kao što ih i danas ima. Ja nisam bio dio ni jednog. Nikad. Uvijek samostalan. I nakon nekog vremena organizacija mi je ušla u krv isto kao DJing. Organizirati savršen party mi je još uvijek ultimativni cilj kao promotoru i organizatoru. S više od 200 organiziranih događaja, od malih klupskih do festivala, Moondance se najviše približio tom idealu. Bez kompromisa u glazbi i produkciji, bez milijunskih budžeta kakvi prate slične strane festivale,  na odličnoj lokaciji, s pristupačnom cijenom za domaće, Moondance je nakon 3. izdanja bez sumnje na vrhu  kod domaćih partijanera. Sve je krenulo još 2011. kada sam u Kuli organizirao nekoliko manjih događaja i koji su mi otvorili horizont prema savršenom događaju koji mi je odavno u glavi. U konkurenciji s ostalim festivalima trebalo je smisliti i ponuditi nešto originalno. Posjetitelji su to prepoznali i već sad Moondance ima puno stalnih posjetitelja. Također, festival je počeo biti prepoznatljiv i u svijetu. Tako je nedavno uvršten među festivale s najljepšim lokacijama na svijetu. 

Live večer koja ide zadnji dan festivala i koju sam zamislio kao isključivo nastupe umjetnika s mašinama ispala je pun pogodak. Ni jedan festival do sad na ovim prostorima nije pružio koliko znam. Ove godine smo imali legendarne Octave One iz Detroita s tonom opreme, Analogue Cops iz Berlina kao i Sayteka iz Londona. Live premijeru su imali domaći DJ Jan Kinčl Zero i Ivan Komlinović koji su svojim premijernim nastupima jednostavno oduševili. 2016. je upravo u razvijanju. Uskoro će biti najava s datumima i jednim velikim novitetom. 

Možete pratiti novosti na: www.facebook.com/MoondanceFestival

- Radio si mnoge festivale ali posebnu pozornost bih skrenuo na VivaRiva festival u Zadru. To je bio veliki projekt i svi lokal-patriotski partijaneri su presretni što smo bili domaćini tako velikom i jedinstvenom eventu. Isto tako smo bili presretni što su naši lokalni DJi imali priliku zasvirati na tako velikom festivalu; koncept je bio pun pogodak. Kako je, po tvom mišljenju, sve to prošlo?    

- Zadar je u mom srcu na posebnom mjestu još od početka karijere. Vrlo brzo smo se zadarska publika i ja "našli". S jednim od partnera kojemu je Zadar drugi dom došli smo na ideju da organiziramo ljetni festival. Poslali smo dopis vlastima, i mogu reći da smo dočekani raširenih ruku. Ja kao odgovorni buker sam želio da što više lokalnih snaga bude uključeno jer znam da postoji kritična masa pozitivne energije u tim ljudima. Ponekad se tako ne čini, ali na ovakvim događajima se nastoji nadvladati neki lokalni antagonizmi. Puno ljudi u Zadru je gradilo scenu godinama, posjećivalo partije i ja to cjenim i želim da ti ljudi budu uključeni. Naravno da ne mogu svi puštati u prime timeu ali je bitno da su uključeni. I to je zasigurno jedna od mnogih komponenti koje su stvorile sinergiju da prvo festivalsko izdanje ispadne dobro. Naravno, bilo je nedostataka koje publika možda nije primjetila ali to su porođajne muke koje sam ja primjetio. Želim da buduća izdanja budu sve profesionalnije odrađena i da festival raste iz godine u godinu u što sam i uvjeren. 

Početkom 11. mjeseca ćemo obajviti datume kao i prve headlinere. 

- Vjeruješ li da su neki lokalni DJi kvalitetniji od velikih (superstar) imena ili je to samo mit? 

- Definitivno, pogotovo od novih "superstar" EDM DJa koji su proizvod glazbene industrije i koji s DJingom nemaju veze. Oni su perforemeri, isto kao i žongleri. Njihov zadatak je da skaču po bini u ritmu usnimljenog miksa i prave se da nešto rade. Obratite pozornost na video iza njih kako je sinkan s glazbom i pirotehničkim elementima. Točno se unaprijed sve zna, što naravno znači da nema mjestu ikakvom radu za pultom. Međutim to ionako nije naš svijet. Ajmo mi o underground velikanima. I u našem svijetu ima svega i da, često puta domaći DJi posrame gosta. Ja bih rekao da Hrvatska scena ima bogatu povijest i da se koliko toliko izgradila svijest o DJingu i glazbi. Tako da se znalo dogoditi da lokalni DJi budu bolji. Odgovorno tvrdim da se neki Hr DJi nebi posramili svirati u najboljim svjetskim klubovima.  

- Možeš li pratiti scenu po gradovima iz Dalmacije i njihove DJe? 

-Koliko mogu i koliko mi to dopušta životni raspored. Ali s vremena na vrijeme uočim nove talente. Iako vjerujem da mi neki i promaknu. Što se scene tiče, čini mi se da je dalmatinska scena u usponu. Mi često imamo nerealne ciljeve i želimo tisuće ljudi na underground partijima. Mi smo ipak puno manje sredine od zapadno-europskih gradova i ako scene usporedimo s brojem stanovnika sigurno nismo slabiji. 

- Često dolaziš u Zadar, imaš vjerne fanove i pratitelje. Ima li nešto što te povezuje s ljudima u Zadru? 

- Već sam na to odgovorio. Ima neka posebna vibra. Ćutimo se

- Jednom davno (2002.) si izbacio traku Samser. Današnji  DJi su vlastiti menadžeri, promotori, producenti itd. Da li je nekad bilo teže ili lakše za jednog prosječnog DJ koji još uvijek nema ime, da se probije i da napravi nešto? 

- Heh, Samser . To je bila zezancija koju sam skupa s par prijatelja pretočio u spot i koji su nekim slučajem prikazali nekoliko puta na nacionalnoj televiziji. Ne mogu se zbog tog izleta nazvati producentom i autorom. Ja sam prvenstveno DJ i nisam želio raditi stvari na pola, samo da izbacim. Iako sam još 2002 pokrenuo prve Hrvatske techno i house etikete, Omega Ritam i Alfa Ritam, koje su izdale 8 vinilnih izdanja, nisam se usudio izbaciti ništa svoje. Ako ću raditi glazbu prvenstveno želim biti pošten prema sebi i dati sve od sebe. To zahtjeva puno vremena kojeg svih ovih 20 i kusur godina jednostavno nisam imao. Da pravim i izbacujem nešto instant što bi izašlo na nekoj od 20 000 etiketa za koje niko ne zna, nije mi ni na kraj pameti. 

Danas samo Beatport izbacuje skoro 15 000 traka tjedno. 90% tih autora ne budu nikad primjećeni, ne naprave ništa osim što potroše svoje vrijeme. A vrijeme je najdragocjenije. Sve možete kupit osim vremena. Većina tih etiketa koje izbacuju sto traka godišnje samo zagušuju internet. Niko od toga koristi nema. Na žalost neki kasno shvate. Ili se predati skroz glazbi i uložiti maksimalan napor da se ista dobro promovira ili ništa. Nema treće. Glazba koju niko ne čuje kao i da ne postoji. Zato me još nema tu a upitno je da li će me i biti.

Što se tiče toga je li prije bilo lakše ili teže, ja bi rekao da svako vrijeme ima svoje prednosti i nedostatke. Prije smo putovali stotinama kilometara po ploče, danas se to radi s par klikova. Nekad smo lijepili plakate po cijelu noć, danas to radimo na fejsu. Nekad nas je bilo manje ali nije bilo scene. Tek ju je trebalo izgraditi. Danas je previše DJa, kontroleri se prodaju između ostalog u Konzuma. Svi bi htjeli puštati a klubova kao i događaja za tako velik broj DJa je jednostavno premalo. Samo nekoliko DJa u Hrvatskoj živi samo od toga. Da bi se probio kako onda pa tako i danas treba se nekoliko stvari poklopiti. Upornost, stalno učenje i usavršavanje koje će te odvojiti od prosjeka i naravno faktor sreće. Ubiti ego je jedan od preduvjeta da biste uspjeli. Često vidim u očima mladih DJa kako se vide kao velike zvijezde. Glazbu vidim tek u tragovima. To je krivo. Ja još uvijek vjerujem da ako DJ ulaže u sebe, uči, usavršava se, da ćeš naći put. Naravno, danas DJ mora biti i autor a to je dodatni teret kojega sam već spomenuo. 

Problem cijele klupske scene koja se zbog toga izvitoperila u ekstremne anomalije je nastao krajem '90. g kada su se producenti vođeni željom za većom zaradom prometnuli u DJe. A to je nebo i zemlja. Raditi u studiju je jedno  a imati osjećaj za floor, za selekciju, za miks u realnom vremenu koji trenutačno pogađa plesače je nešto sasvim drugo.  Vrlo malo je njih koji su bili dobri na obje strane. Neki producenti koji nisu znali 2 ploče spojiti danas su priznati DJi. Jer se više ne znaju kriteriji dobrog DJa. Ljudi piju sve što im promo agencije ponude. 

Zato headlinere  za Moondance biram prave DJe i prave live izvođače. Ništa me između ne zanima.

- Kao promotor i organizator velikih evenata, koliko pritiska moraš podnijeti? Ima li trenutaka kada pomisliš da ti je dosta i da uzmeš mali godišnji odmor od svega?

- Ako je pomorski kruh sa 7 kora ovo je s 10. Nema ništa glamurozno kako neki misle. Odnosi nevjerojatno puno vremena i živaca da se pomiri toliko varijabli i stvori jednadžba koja će na kraju iznjedriti nešto dobro. I naravno, nikad nije sigurno jer uvijek postoji varijabla koja se ne može kontrolirati. Toliko sam puta rekao sam sebi da mi je dosta svega i da je gotovo. Ali teško je nešto izbaciti iz krvotoka.

- I za kraj: Ima li nekih DJa u Zadru koje bi mogao istaknuti?

- Što se tiče mladih snaga uvjeren sam da je nekoliko zadarskih mladih DJa na dobrom putu, ali namjerno neću spomenuti imena. Ako su dobri isplivat će i čut će se za njih :)

Interview by Lucca Mastersson